Ridley - mali div

Dosadašnju biografiju Joachima Aertsa mogli bismo nazvati sintagmom „Američkog sna“. Taj belgijanac u ranim srednjim godinama je tvorac i vlasnik tvornice bicikala koja ima kapitalno značenje u biciklistici današnjice: Ridley. Vizija i potpuna posvećenost ostvarenju svog sna kroz dvadesetak godina vodila ga je od radnika koji lakira okvire bicikala do utjecajnog stratega dizajna i proizvodnje sportskih bicikala.

Pragmatičan pristup stjecanju znanja i vještina u biciklistici doveo je tvornicu Ridley do jedinstvenih dosega: jedina je tvornica bicikala sa svojim aerodinamičkim tunelom, a Aertsova vizija ide i dalje.

Ta je inicijativa pokrenula pomak koji će njegovu tvornicu dovesti na poziciju strateške točke poslovnog konglomerata u branši. Projekt je nazvan Bike Valley po uzoru na američki primjer informatičkih udruženja dizajnera i proizvođača elektronske informatičke opreme. Udruženjem nekoliko proizvođača bicikala i opreme, na čelu sa njegovom tvornicom, uz firmu Lazer i proizvođača biciklističke odjeće BioRacer i druge partnere otvorile su se znatno šire mogućnosti u području razvoja i istraživanja, optimizacije troškova, proširenja ponude i plasmana, a marktinški projekti imati će višestruki rezultat.

Ulaganja su iznimna, ali partnerstvo pokrajinske i belgijske vlade u tom projektu prepoznale su vrijednost i daju mu potporu svake vrste.

Povjerenje obaju vlada i potencijalnih partnera Ridley je stekao u relativno kratkom vremenu. Dvadeset godina postojanja brenda ipak je dovoljno da posvjedoči o pravilima igre koja u toj tvornici vladaju. Joachim Aerts o tome kaže:

 „ U početku, aluminij je imao lošu reputaciju. Prvi okviri koji su stizali iz Italije nisu bili dobri, termička obrada i poliranje varova je bilo jako loše i okviri su pucali. Učili su na gorkim primjerima gubeći preko noći primat u cestovnim biciklima koji su gradili skoro cijelo stoljeće. Analiza problema jasno je govorila da okviri iz Azije tih problema nemaju. Odlučio sam otputovati tamo i pronaći provjerenog dobavljača alu proizvoda. Uzeo sam našu geometriju, naše presjeke cijevi i naše specifikacije u Aziju. Tako smo riješili problem!"*

Ali, bicikl je znatno više od komponenti i cijevi spojenih u okvir. Poštujući ljudsku potrebu za inovativnošću, Aerts je postupno uvodio prilično radikalna riješenja na svojim modelima, znajući pritom da preoštri zaokreti mogu izmaknuti tlo pod nogama kupca ostavljajući ga u prostoru bez potvrde o vrijednosti nekog potpuno novog rješenja. Odabir trenutka i pažljivo doziranje novosti ipak je nužno jer proizvođača markira kao nekoga tko poznaje materiju i trudi se poboljšati svoj proizvod.

Trenutno korisne tehnologije u proizvodnji bicikala kojima Ridley suvereno vlada dopuštaju im da ostvare projekte poput Noah SL. Ostati u težini superlaganog bicikla a pri tome dati vozačima bicikl koji ima aerodinamičke vrijednosti profilnog bicikla plod je stvaranja na ideji usavršavanja.

U ovakvim koracima dolazi na vidjelo vrijednost Aertsove vizije bez koje nebi bilo ovakvih bicikala sa kakvima Ridley utječe na svjetsku scenu cestovnih bicikala. Na primjer, strateška odluka da se sportskom svijetu ponude modeli koji objedinjuju tradicionalne i aerodinamičke vrijednosti u cestovnim biciklima potječe iz razvoja i istraživanja koje je omogućilo dugotrajno ispitivanje dizajna u aero-tunelu. I drugi proizvođači ga izvode, ali zašto je važno imati mu neograničeni pristup, Joachim Aerts o tome kaže:

 „Gradnja specifično oblikovanog za naše potrebe aero-tunela je primjer kako mi rješavamo probleme i unapređujemo vrijednosti. Razvili smo sustav mjerenja aerodinamičnosti bicikla u tunelu, i nema baš drugih koji mogu u mjerenjima postići preciznost kojom mi mjerimo.

Naši visoko educirani ljudi su razvili sustav mjerenja na tri načina, iz tri različite ravnine. To nisu javne tehnologije a najam aero-tunela bez njih bio nam je enorman trošak koji doseže nekoliko tisuća Eura dnevno. Zato gotovo svi dizajneri danas izvode razvoj i analize u 3D kompjuterskoj tehnici pa tek onda na kratko ulaze u tunele, za provjeru simulacije.

Otkada imamo tunel cilj nam je dati ga u upotrebu našem timu isto kao i za razvoj naših proizvoda. U njemu možemo izvoditi ispitivanja i usavršavanja ne vodeći brigu o vremenu – možda nam npr. za oblikovanje nekog dijela okvira treba dva ili dvije stotine sati – napraviti ćemo to najbolje. Mislim da se tako pristupa problemu aerodinamike.“

Kao čovjeku sa sportskim i poslovnim iskustvom koji ima dubinski uvid u stanje potreba sportaša kao i u tehnološke i proizvodne mogućnosti ispunjenja tih potreba, Joachim Aerts zahtjeva da se u tome poduzme sve što je moguće:

 „Uvjeren sam da je vrlo važno biti upoznat sa posljednjim tehnologijama kako bi ljudi zaduženi za rješavanje određenog pitanja imali višestruke mogućnosti pristupa.

Možete biti najpametniji na svijetu, ali kad smo skupa, još smo jači! Imali smo studente koji su cijelu godinu naporno radili samo na pitanju teksture površine bicikla.“

Druga komponenta usavršavanja bicikla je terensko ispitivanje. Koriste ga svi proizvođači koji imaju sponzorski odnos sa nekom ekipom, ali često se dogodi da sve završava samo površnim opaskama ili uklanjanju iznimno pogrešnih rješenja. Suradnju sa ekipom Loto-Belisol Aerts iznimno forsira svjestan vrijednosti koje može dobiti testiranjima na najteži mogući način:
 „Fenix, prvi od modela u novoj ponudi je tako testiran. Dali smo ga Greipelu da na njemu vozi proljetni ciklus utrka. Vozio je pet ili šest utrka na njemu. Inače, testiranja započinjemo sa natjecateljima u klasi U23 iz ekipa u našoj blizini. Nakon prvih reakcija na testne modele idemo u promjene, a onda tako dotjerani bicikli idu na utrke. Takav proces prolaze i naši početni modeli – svi bicikli moraju biti tako dobri da zadovolje profesionalce.“
Kao praktičaru i pragmatičnom vizionaru, Aertsu je potpuno jasno da mu veza sa vozačima u ProTouru donosi jako mnogo koristi, uz mogućnost testiranja novih modela pa do publiciteta bez kojeg u borbi sa znatno većim proizvođačima Ridley nebi imao puno izgleda.

„Pobjede mogu značiti najviše za vašu prisutnost u javnosti. Sa Cadelom Ewnsom smo dva puta bili na podiju, kada je bio drugi na Touru kojeg je mogao dobiti, a mi smo lansirali Noah za McEwena. Da je Cadel dobio Tour kao prvi australac na Ridleyu, to bi bilo, ..., dobro, tko zna kuda bi nas dovela! Nama je i srebro bilo OK, ali pobjeda je ono što tražimo. Ne ulazite u utrku da biste bili drugi.

Morate biti realni. Mi smo mala kompanija. U ProTouru vlada kombinacija financijskih davanja i davanja vaših proizvoda za ekipu. Nemojte me krivo shvatiti, iako su to uobičajeni uvjeti, ipak je to puno novca za malu kompaniju poput nas. Za nas, sredstva  za ProTeam čini 80% naših marketinških ulaganja. Zbog velikog ulaska američkih sponora u pro biciklizam, cijene u ProTouru su eksplodirale! Naša ugovorna vrijednost sa ekipom Lotto iz 2005. godine je narasla do danas za 600%. Sada imamo velike šanse da s njima potpišemo ugovor na osam godina.Samo pogledajte stanje u ProTouru (2012.).Pogledajte ekipu QuickStep;40% njihovog novca dolazi od miljunaša, ne od sponzora. BMC je fantastičan, kao brend oni si ne mogu priuštiti tim kakv imaju ali Bjorne Riis je fanatik biciklizma i dao im je svoj novac.Katusha kao brend ne potoji: gospodin Makarov si je kroz svoje ulaganja u njih stvorio vlastitu igračku. HTC je bio novac miljunaša. GreenEdge također. Ako maknete te ultra bogate ljude, ekipe sastavljene od najboljih ljudi ostati će bez sponzora. Tako stoje stvari“.

*- dijelovi interviewa preneseni s bloga www.rouleur.cc